Kolegica Anita je sjajna, proveli smo čitav dan zajedno, ručali u blizini Eiffelovoga tornja, obišli tu veliku antenu, pokušali ući u vojni muzej u Domu invalida da bismo vidjeli Napoleonov grob, no zakasnili smo, pokušali smo i ući u groblje Pere-Lachaise gdje je pokopan slavni Jim Morrisson, ali i manje poznata Susan Sontag (meni važna zbog fotografije), no i tu smo zakasnili. Svejedno, poslijepodne je bilo sjajno. O čemu će učitelji pa čak i u Parizu, nego o svojem poslu.
No, vratimo se na prijepodne i naš tečaj. Učimo zajedno s Turcima koji zbog slaboga poznavanja engleskoga jezika teško prate predavanje. Imaju 3-4 izvrsne govornice engleskog i jednog izvrsnog muškog govornika. Oni prevode sve što se govori i jako su zainteresirani za materiju. Svejedno, vrlo smo aktivno i strastveno izmjenjivali iskustva o IKT tehnologijama koje se primjenjuju u našim školama te o implementaciji novih IKT trendova. Turci imaju sve škole (dakle, cijela država) opremljene pametnim pločama i svako dijete i svaki učitelj ima svoj vlastiti tablet koji im je osigurala država. Tko bi rekao za Tursku. Doduše, oni se ekonomski jako razvijaju i podržavaju poslovnu klimu pa stvaraju uvjete za napredak za razliku od nas.
Inače, naučio sam da se u Turskoj za Hrvatsku kaže "Hrvatistan", a mislio sam da je to neka naša interna zafrkancija u obliku samokritike. I još. Igrali smo Kahoot nakon jednoga dijela edukacije i učitelj Janko Kalšan je pobijedio! Turci su (muški dio) bili jako kompetitivni pa im je bilo stvarno teško prihvatiti da smo mi Hrvati pobijedili (ok, ja sam na kraju bio 7. od nas 13, ali u prvome dijelu kviza sam vodio).
Sad smo u hotelu i zajedničkim snagama pišemo blogove. Uskoro slijedi odmor i onda sutra iovo nanovo. Čitamo se još!
Nema komentara:
Objavi komentar